Priredio: Marko Knežević
Plavsko-gusinjske Prokletije i visitorsko-zeletinska grupa planina pružaju uslove za sve vidove planinarenja – sportsko, pripremno, izletničko, i rekreativno. Planinarenje kao vid turizma ima najdužu tradiciju u plavskoj opštini, jer se počelo razvijati prije I svjetskog rata. Danas su stvoreni uslovi za intenzivniji razvoj planinarstva i alpinizma. Izrađene su planinarsko-turističke karte i planinarski vodiči, markirane su i uređene staze za sportsko planinarenje na Vezirovoj Bradi, kao i staze na Karanfilima, Bjeliču, Volušnici, Trojanu, Visitoru i drugim visokim planinama. Planinarski domovi u Grbajama i planinarske kućice na Bogićevici i Visitoru, predstavljaju dobru receptivnu osnovu za smještaj planinara. Veliki doprinos razvoju planinarstva i široj afirmaciji planinarskih potencijala Prokletija i Visitora dala su i daju lokalna planinarska društva “Maja Karanfil“ iz Gusinja i “Prokletije“, "Visitor" i “Hrid“ iz Plava. Treba pomenuti i planinarska društva iz Beograda i drugih gradova Srbije, kao i planinarska društva iz Crne Gore koja su odigrala pionirsku ulogu u razvoju planinarstva i alpinizma na plavsko-gusinjskim Prokletijama.
U ovom pregledu izložene su tehničke karakteristike najvažnijih staza koje vode do najviših vrhova gusinjskog dijela Prokletija. Na Karanfilima ima 15 vrhova iznad 2.000 mnv, a u pregledu su prikazane samo dvije staze koji vode na najviši – Srednji vrh, jedna staza vodi iz Grbaje, a druga iz doline Ropojane.
Uspon na najviši vrh Crne Gore – Zlu Kolatu (2534 m) na Bjeliču počinje iz sela Vusanja (1.050 m) i nastavlja se dolinom Žarovnice, preko katuna Grlate (1.800 m) ispod prevoja Ćaf Bora i glacijalne doline Prijeslop (2.035 m) do tog vrha (markirana staza). To je zbog savlađivanja velike visinske razlike (1.480 m) i velike udaljenosti (oko 15 km) vrlo težak uspon koji zahtijeva prethodnu pripremu i stečenu jaku kondiciju planinara. Da bi se olakšao uspon preporučuje se noćenje u pomenutom katunu. Iz doline Prijeslop i cirka Kolate dolazi se do prevoja između Zle i Dobre Kolate. Od tog prevoja postoje dvije varijante uspona na vrh. Prva je kraća, ali teža i napornija. Zbog strmih litica i snježanika preporučuje se samo iskusnim planinarima. Druga varijanta je duž državne granice prema Albaniji ili preko livada sa albanske strane. Vrh je granični, bez graničnog stuba obilježen gomilom kamenja. Sjeverna strana vrha je najvećim djelom vertikalno zasječena. Vrh je sa te (crnogorske) strane dostupan samo alpinističkim usponom.
Pogled sa najvišeg vrha Crne Gore, kao i sa Maja Rosita, je veličanstven i nezaboravan. Prema jugu pruža se živopisna dolina Valjbona u Albaniji, okružena gorostasnim vrhovima, među kojima dominira Maja Jezerces (2.694m) – najviši vrh cjelokupnih Prokletija. Na zapadu se preko krševitog Bjeliča pogled zaustavlja na visoke oštre i krševite zupce Karanfila i Maja Šnikuta, dok se na jugoistoku vide obrisi još surovijih vrhova planinskog džina Maja Hekurave (2.561m), a na jugu su Krasnićke planine. Prema sjeveru sve crnogorske planine u vidokrugu izgledaju niže pitomije, šumovitije i sa blažim oblicima reljefa.
Staza iz Vusanja preko katuna Romana (1.900 m) na Maja Rosit takođe je markirana. Uspon se vrši preko prevoja visokog 2.177 m, duž kojeg je državna granica. Utisci uspona su impresivni kao i sa Zle Kolate, s tim što je doživljaj krečnjačke pustoši Bjeliča potpuniji.
Karanfili u cjelini pružaju velike mogućnosti planinarenja i alpinizma, kao i susjedni oštri vrhovi Maja Šćokišta, počev od lakih pa do ekstremno teških uspona naročito u zimskim uslovima. Zbog nepoštovanja planinarskih pravila i opasnosti prilikom penjanja dosada je u gusinjskom dijelu Prokletija stradalo više planinara.
Na sjeverni i srednji vrh Karanfila, od planinarskih domova u Grbaji vode dvije markirane planinarske staze. Kraća staza prolazi kroz cirk Krošnju, između Očnjaka i Sjevernog vrha, odakle se nastavlja preko jako strmog i klizavog sipara na procijep “Krošnjina vrata” (2.050 m), a zatim uz vrlo strmi i krševiti gornji dio istočne padine dopire na Sjeverni vrh. Sa njega se lako duž grebena dolazi na najviši Srednji vrh. Uspon traje oko 4 sata, a silazak nešto kraće ako je istom stazom. Druga, duža staza vodi preko cirka Ljubokuće, zatim kroz prozorac “Šuplja vrata” sastaje se sa prvom stazom u gornjem dijelu cirka Krošnje. Uspon njome traje 4–5 sati. U povratku planinari najčešće promijene stazu u tački njihovog razdvajanja.
Markirane su staze i na vrhove Malog Karnafila. Najteži planarski uspon, koji se graniči sa alpinizmom, je vrh Očnjak (2.136 m). Takođe i uspon na sjeverni i ostale vrhove Karanfila preporučuje se samo iskusnim planinarima.
Najveći alpinistički izazov u Karanfilima predstavlja penjanje na vrh Koplje ( 2.200 m). Kada se posmatra iz dna cirka Donji kotao ovaj vrh ima izgled visokog tornja sa vertikalnim krševitim stranama. Visina vertikale iznosi oko 600 m. Težina uspona se ocenjuje visokom šesticom. Na ovaj vrh prvi put je kročila ljudska noga 1972. godine (alpinistička naveza Žarko Kostovič i Ante Bedalov).
Za razliku od vrhova Karanfila koji se osvajaju jednodnevnim turama, usponi na Valušnicu, Trojan, Popadiju i Karaulu su poludnevni i imaju više izletničko – rekreativni karakter.
Vrhovi Bogićevice, Starca, Čakora, Visitora i drugih prokletijskih planina su takođe privlačni za planinare i zbog pristupačnosti lakše se osvajaju.
Objavljen: Knežević, M. (2022). Plavska Župa. Beograd: Štampar Makarije, Podgorica: Obodsko slovo, 58-61.
