Priredili: Miroslav Doderović
Rudanca, najstarije selo u Šarancima, nalazi se iznad rijeke Tare na 22 km istočno od Njegovuđa. Selo je razbijenog tipa, kuće su podizane ispod kosa, po padinama, zaravnima i drugim pogodnim mjestima. Selo je "razuđeno", rasturene su kuće, pa je po nekim saznanjima po tom dobilo ime Rudanca. Postoji i drugo narodno predanje koje je ubjedljivije. Ono kaže da je selo zahvaćeno bujnim travama, koje su odrasle, meke i "rude", pogodne za pašu stoke, pogotovo kad snijeg prekrije kopnu zemlju i ovce odlaze u rovine. Po tom je selo nazvano Rudanca.
Kad su Planjani doselili iz Kolašinske Plane u Sinjajevinu prvo su zaposjeli u Rudanca i Jelinu Goru, a kasnije su se raseljavali i podizali katune, a potom i sela. Naselili su se u XVII vijeku kada su potomci Vlastelinovića prebacili veliku stoku. Uslovi za stoku su bili povoljni. Prvi objekti koji su podignuti u Šarancima bile su prosukače. Podizali su savardake, a potom kolibe i staje, i na kraju su podizali kuće brvnare od drveta u kojim su bili bogati Šaranci. Uz kuće su podizali savardake, kolibe, mljekare, malo dalje staje oko kojih su bile torine, kotari sa sijenom i torovi za zatvaranje stoke. Kroz selo su se pružale livade, oranice: njive i vrtovi. Selo je mjestimično protkano šumom.
Sliaka 1. Geografski položaj Rudance
Selo je stočarskog tipa. Stočari su dugo držali katune u selu, a potom počeli ukašati sijeno, podizati staje, tim su zamijenili vatane. Kad su podigli prve kuće, stvoreni su nešto bolji uslovi za život. Stoku su napasali po selu i oko sela, iseljavajući iz livada kad se zabrani selo. Posebno su brigu vodili o ovcama, buljučili su i bili poznati stočari u Šarancima. Goveda i konje su takođe držali, posebno se starali o dobrim volovima za vuču, kravama koje su mlječne. Nije domaćinstvo moglo postojati bez dobrog konja za tovarenje. Posebno su polagali na jahaće konje, koje su izvodili na konjske trke.
Kasnije su se počeli baviti zamljoradnjom. Zemlju su đubrili, podizanjem torova i rasturanjem stajskog đubreta. Zemlju su razoravali i sijali strna žita: ječam, osnovni izvor hljeba, raž i ovas. Zemlja je pogodna za uzgajanje krompira i heljde koju su ranije neka domaćinstva sijala. Od povrća su sijali dosta kupusa, krompir, luk, tikvu i kupusnu repu. Povrće je dobro rađalo, a posebno su polagali na kupus i krompir. Kupus su stavljali u veće kace i badnjeve, kisjelili i pripremali za zimu. Krompir su, uglavnom, trapili i koristili za potrošnju zimi.
U selu je ostalo da živi bratstvo Kneževića, pošto su se druge doseljene porodice raselile po Šarancima. U selu je 1930. godine bilo 27 domaćinstava.
Rudanca su istorijsko selo. Kad su Pljevaljski Turci sa Alaj begom krenuli na Šarance da ga "sprže" dočekali su ih Šaranci sa Jezercima, razbili i uništili. Događaj se desio 1862. godine na Preobraženije gospodnje. Rudanca su selo naseljeno Kneževićima. Godine 1930. bilo je 27 domova. Popisom od poslije Drugog svjetskog rata stanovništvo se kretalo ovako:
U selu živjelo 20 domova Kneževića. Raseljeno je tako da nema porodica koje žive u selu.
Do sela je vremenom podignut kolski put. Selo je dobilo i rasvjetu, svaka kuća ima svijetlo. Takođe, voda je razvedena po kućama, većina je izgradila kupatila. Poslednjih godina dio stanovništva se bavi turizmom.
