Priredio: Strahinja Živaljević
Kakaricka gora (77 m.n.v.) je krečnjačko-travnato uzvišenje koji se nalazi na istoku Podgorice (Slika 1). Nepravilnog je oblika i sastoji se od tri povezana zatalasana uzvišenja koja predstavljaju jedinstvenu geomorfološku cjelinu.
Brdo je slabo pošumljeno. Nedaleko od naselja Omerbožovići je izvorište rijeke Ribnice. Brdo je dobilo naziv po plemenu Kakarići (u današnjoj Albaniji postoji taj toponim). Ranije je brdo bilo pasište, a u XX vijeku (do 1982. godine) brdo je
pošumljavano.Riječ je o kraško-travnatom humu na istoku Podgorice. Ona predstavlja najistureniji dio Kučke površi koja se stepenasto spušta ka Podgoričko-skadarskoj kotlini. Sastoji se iz tri zaobljena uzvišenja koja su međusobno povezana ali između
kojih se nalaze dvije kraške uvale. Sva tri vrha nemaju jedinstven pravac pružanja. Južni vrh poprima pravac istok-zapad, središnji vrh ili Bojčin sjeveroistok-jugozapad i sjeverni vrh mada lučno zaobljen ipak se pruža pravcem istok-zapad.
Kakaricka gora ima takođe zastupljene kraške oblike u reljefu kao što su: kraške uvale i vrtače. Središnje uzvišenje se zove i Bojčin na kome je bio vojni poligon JNA za gađanje. Takođe na Bojčinu su se 1876. godine nalazili turski topovi za vrijeme fundinske operacije. Dio turskih trupa je napredovao za vrijeme bitke baš preko Bojčina i Kakaricke gore, a to je bila jedna od tačaka preko koje su se Turci kasnije poraženi i povlačili.
Pojedini Kuči ga smatraju posebnim vrhom, a jedan broj njih smatraju Bojčin dijelom Kakaricke gore. Bez obzira na ove lokalne podjele, Bojčin je geomorfološki gledano sastavni dio Kakaricke gore i isturene Kučke površi.
Na Kakarickoj gori je zastupljeno više vrsta erozija poput: kraške (korozije), pluvijalne, temperaturnog i biogenog razoravanja.
Zastupljenost korozije se ogleda u postojanju kraških oblika na ovom humu poput: vrtača i dvije kraške uvale. Jačina korozije uticala je na raznovrsnost kraških oblika na terenu. Pluvijalna erozija je zastupljena kao i na ostalim humovima Podgorice. Temperaturno razoravanje je najjače ljeti. Biogeno razoravanje se ogleda u eroziji koju vrši korijnski sistem samoniklih trava, ljekovitog bilja i niskog drveća.
Slika1. Kakarička gora i desni vrh Bojčin
Autor: Strahinja Živaljević
Hidrološki značaj Kakaricke gore ogleda se u postajanju rijeke Ribnice. „Ribnica je lijeva pritoka Morače, ima povremene izvore u selu Omerbožovići (80 m.n.v.), a od Ribničkih vrela ispod Kakaricke gore (na 50-60 m) ima stalan tok dug oko 9 km“. Rijeka se nalazi tik uz jugoistočnu i istočnu stranu brda odakle svoj tok dalje usmjerava ka Morači. Rijeka je svojim radom uravnila okolni teren. Stanovništvo uporedo koristi gradsku vodu i vodu iz rijeke Ribnice.
Na Kakarickoj gori se nalazi JU Kakaricka gora ili Centar za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju zavisnika od psihoaktivnih supstanci koji je otvoren 2008. godine.
Literatura:
Radojičić, B. (2008). Geografija Crne Gore-Prirodna osnova, knjiga I. Podgorica: DANU. Radojičić, B. (2015). Crna Gora-Geografski enciklopedijski leksikon. Nikšić: Filozofski Fakultet. Petrović, D., Manojlović, P. (2003). Geomorfologija. Beograd: Geografski Fakultet.
http://podgorica.me/db_files/Urbanizam/PUP/pup.pdf
