
Salinitet predstavlja ukupnu masu čvrstih supstanci koje su rastvorene u vodi. Primjećuje se da supstance moraju biti u čvrstom stanju, i prema tome uključuju i rastvorene gasove, koji pod dovoljno niskom temperaturom, stvarno postaju kao čvrsti – na primjer čvrsto stanje CO2 je poznato kao suvi led. Definicija saliniteta i njegovo određivanje propisani su pravilima Međunarodne komisije (International Commission) sa sjedištem u Kopenhagenu. "Salinitet je masa svih čvrstih materija rastvorenih u 1.000 grama morske vode, pod pretpostavkom, da su svi halogeni (brom, jod) zamijenjeni ekvivalentnim iznosom hlora, da su svi karbonati konvertirani u okside i da je sva organska materija kompletno oksidirana (spaljena)".
Salinitet se određuje Mohrovom metodom određivanja hloriniteta koja se temelji na upoređenju količine srebrnog nitrata, koja je upravo potreban da se percipiraju svi halogeni, prisutni u istraživanoj vodi, s onom količinom srebro nitrata, koja je potrebna da se percipiraju svi halogeni u jednakom volumenu tzv "normalne morske vode" (Eau d mer normale, "Normal Watera"), kojoj je tačno određen hlorinitet (19,4). Normalnu morsku vodu proizvodi Hidrografski Laboratorij u Kopenhagenu i šalje je svim okeanskografskim institucijama. Iz hloriniteta izračuna se salinitet po Knudsenovoj empiričkoj formuli: Salinitet = 0,03 + 1,805 X hlorinitet. Morska voda obično sadrži 3,5 procenta saliniteta,što je oko 220 puta slanije od svježe jezerske vode.
Salinitet od 3,5procenata takođe pokazuje da morska voda uobičajeno sadrži 96,5 procenata molekula čiste vode. Ova visoka koncentracija čiste vode u morskoj vodi je kontrolišući faktor koji utiče na fizička stanja vode. Takođe, fizička stanja morske
vode su slična stanjima čiste vode, sa veoma malim razlikama. Šest elemenata čine više od 99 procenata rastvorenih materija u morskoj vodi to su: natrijum, hlor, sumpor (u obliku sulfatih jona, SO4-2), magnezijum, kalcijum i kalijum. Najmanje 89 hemijskih elemenata su indetifikovani u morskoj vodi, većina u malim količinama.
Salinitet se često izražava koristeći količinu djelova na hiljadu (‰) isto kao što je jedan procent (1%) jedan dio u 100, jedan (1‰) je jedan dio u 1.000. Kada se prebaca iz procenata (%) u promile (‰) decimala se, jednostavno, pomjera za jedno mjesto u desno. Na
primjer, prosječan salinitet morske vode od 3,5 % je ekvivalentan 35 ‰ .Umjesto izražavanja u % salinitet se obično izražava u promilima, koji često ima prednost zbog izbjegavanja decimala. U savremenoj okeanološkoj (geofizičkoj) literaturi slanoća se iskazuje u ionima.
Objavljen: Doderović, M., Ivanović, Z. (2008). Okeanografija-Geografski aspekti.
Nikšić: Geografski institut Filozofskog fakulteta, 104-105.