
Priredio: Miroslav Doderović, Zdravko Ivanović
Salinitet se na okeanskim pučinama kreće od 32-38‰ i on, se smatra konstantnim dok se u morima i zalivima često javljaju kolebanja. Na okeanima se kao i u morima najveće količine soli nalaze u onim oblastima koje su izložene najvećim isparavanjima i najmanjem priticanju slatke vode. Prema tome najveći salinitet se nalazi u tropskim morima usled insolacije i isparavanja. Međutim, baš oko Ekvatora se zapaža čudna pojava smanjenja soli u široj zoni u sva tri okeana, naročito na njihovim istočnim krajevima tj. uz zapadne obale kontinenta gdje salinitet pada na 35 pa čak i 34 ‰, a u istočnom dijelu Tihog okeana pored sjevero-zapadnih obala Južne Amerike i ispod 35,5‰. Svakako da se ova interesantna pojava javlja
kao posljedica čestih tropskih kiša koje ovdje redovno padaju i na taj način umanjuju salinitet na površini ekvatorijalnih voda. Idući od Ekvatora prema sjeveru i jugu salinitet se u Atlantskom okeanu znatno povećava i dostiže najveće vrijednosti oko povratnika odnosno između 20 i 300 geografske širine. Tako se najslanija voda javlja u njegovom sjevernom dijelu u Saragaškom moru, gdje dostiže maksimum od 37,9‰. Prema tome, ovdje se najveće vrijednosti poklapaju sa najsnažnijim pasatima, koji isparavaju vodu povećavajući salinitet.
Naprotiv, druga dva okeana u istim geografskim širinama imaju manji salinitet a naročito sjeverni dio Tihog okeana sa maksimumom 35,5‰. To se dešava usled toga što su ovdje pasati slabiji. Od velikog značaja za poremećaj saliniteta su i okeanske struje, jer hladnije struje smanjuju a toplije povećavaju količinu soli. Tako topla Golfska struja donosi toplu vodu sa salinitetom od 35‰ do 700 sjeverne geografske širine koja odatle skreće nešto prema sjevero - istoku ka Novoj Zemlji. Slična se pojava, iako u nešto manjoj mjeri (od 33‰) zapaža i kod Kuro Šive struje u Tihom okeanu koja dopire do Beringovog mora. Malim salinitetom odlikuju se polarne oblasti usljed znatnog priticanja slatke vode, slabog isparavanja, kao i otapanja leda. Vrlo su interesantne razlike u salinitetu Sjevernog ledenog mora gdje pored obala Sibira pada ispod 20 ‰, a ispred ušća rijeka i ispod 10‰ što se objašnjava velikim priticanjem riječne vode. Pored Grenlanda usled topljenja leda salinitet pada od 32 na 15,3‰ dok je na jugu prema Antarktiku oko 32 ‰ zbog toga što ovdje nema nikakvog oticanja slatke vode, a i otapanje je nešto slabije.
Karta 1. Kretanje saliniteta u Svetskom moru u 2015. godini
(Izvor: https://salinity.oceansciences.org/aq-salinity.htm)
U blizini kontinentalnih obala normalna je podjela saliniteta modificirana iz dva uzroka. Na svim geografskim širinama se sadržina okeanskih soli može jako smanjiti oko ušća velikih rijeka, koje donose u okean slatku vodu. Takav je sličaj sa Žutim morem u koje se uliva veliki Hoang-ho i nekoliko manjih rijeka: Jalu, Liau-ho. Interesantno je da formiranje i topljenje morskog leda balansira jedno drugo u toku godine pa ga tako ne uključuju kao faktor povećanja ili smanjenja saliniteta. U nekim priobalnim područjima, varijacije saliniteta mogu biti velike. U Baltičkom moru salinitet dostiže 10‰. Ovdje fizički uslovi stvaraju vodu niskog saliniteta zvanu slanasta voda. Ona nastaje u oblastima gdje se svježa voda (iz rijeka i visokih padavina kiše) i morska voda miješaju.
Salinitet morske vode u priobalnim područjima varira i sezonski. Na primjer, salinitet morske vode kod Majamija na Floridi, varira od oko 34,8‰ u oktobru, do 36,4‰ u maju i junu kada je isparavanje najveće. Priobalje Astorija u Oregonu ima niski salinitet morske vode jer se ogromne količine čiste vode ulivaju iz rijeke Kolumbije. Tu salinitet morske vode varira od 0,3‰ u aprilu i maju (kada rijeka Kolumbija ima maksimalan vodostaj) do 2,6‰ u oktobru (suva sezona).
Objavljen: Doderović, M., Ivanović, Z. (2008). Okeanografija-Geografski aspekti. Nikšić: Geografski institut Filozofskog fakulteta, 109-110.