
Priredili: Miroslav
Doderović, Zdravko Ivanović
Okean je najveći dio mora sa određenim geografsko-geološkim značenjima, hemijsko fizičkim svojstvima, biološkim uslovima i specifičnim društveno ekonomskim
obilježjima. Ima ih četiri: Veliki ili Tihi (koji nazivaju još i Pacifik), Atlantski, Indijski i Sjeverno ledeni okean. Okeani su ograničeni kontinentima, sem na južnoj hemisferi gdje su Atlantski, Indijski i Tihi okean međusobno spojeni i među njima nema prirodne granice. Okeani se međusobno manje više razlikuju u sistemima struja, vertikalnom i horizontalnom rasporedu struja i saliniteta. Prosječan salinitet svih okeana iznosi 35‰. Najveći salinitet (38‰) imaju djelovi okeana oko povratnika, gdje je isparavanje veliko, a količina padavina neznatna. Prema višim
geografskim širinama salinitet se smanjuje i u polarnim širinama iznosi 32-33‰. Oko ekvatora zbog velikih količina padavina, i pored velikog isparavanja, salinitet se kreće oko 35‰. Temperature vode na površini okeana se kreću od +28ºC u ekvatorijalnom pojasu do -2ºC u polarnim širinama. Boja vode okeana u polarnim širinama je tamnozelena a u ostalim zelenkastosiva.
Srednja dubina svih okeana iznosi 3729 m (srednja visina kopna 840 m). Od ukupne količine vodene površine, na okean otpada 89%. Kod starih Grka okean je predstavljao vodeni pojas koji je okruživao nastanjeni dio Zemlje; naziv je u III vijeku prvi upotrebio geograf Agatemeros za Indijski okean (oceanus) koji su preuzeli i Rimljani i nazvali Oceanus orientalis, a Atlantski Oceanus occidentalis. Fernand Magelan prvi je imenovao ranije Južno more Tihim okeanom. Arktičke vode oko Sjevernog pola geograf B. Varenijus (Bernhardus Varenius) nazvao je 1650. godine Hiperborejskim okeanom (Oceanus hyperboreus). Geografsko društvo u Londonu je 1845. godine na međunarodnom kongresu predložilo podjelu svetskog mora u pet okeana: Atlantski, Indijski, Tihi, Arktički ili Ledeni i Antarktički. Međutim, ta podjela nije sveopšte prihvaćena. Iz praktičnih razloga navigacije Međunarodni hidrografski biro, svojom publikacijom Granice okeana i mora (Limits of Oceans and Seas,1953) dijeli svjetsko more na: Arktički, Južno i Sjeveroatlantski, Indijski, Južno i Sjevernopacifički okean. Ponekad se vode oko Antarktika nazivaju i Antarktičkim, Velikim južnim ili Australijskim okeanom. Međutim, u pogledu naziva i granica okeana i dalje postoje razlike u publikacijama pojedinih država, a po Okeanografskom atlasu iz 1968. godine u SR Njemačkoj, prisutna je podjela samo na: Atlantski okean, Indijski okean i Tihi okean.
Kao vodeni omotač okean je najveći kondenzator i regulator toplote, odnosno klime na Zemljinoj površini, neiscrpni rezervoar mineralnog, biljnog i životinjskog blaga, najveće saobraćajno područje sa velikim brojem pomorskih komunikacija. Na obalama okeana izrasli su zbog toga i najznačajniji svjetski privredni centri. Kada su evropski moreplovci krajem XV i u XVI vijeka otkrili niz novih zemalja, počeo je da raste ekonomski i vojni značaj okeana. Mogućnost eksploatacije prirodnih bogatstava i ljudskog potencijala tih novootkrivenih zemalja uslovilo je naglo povećenje prekookeanske trgovine i pomorskog saobraćaja.
Dok su kopnene površine većinom odvojene jedna od druge, dotle su okeanski prostori u neprekidnoj vezi i međusobno naširoko spojeni jedni sa drugima, tako da čine jedinstvenu površinu Svjetskog mora, koje ima jedinstven nivo i obalsku liniju. Postojanjem i razmještanjem velikih kopnenih masa kontinentalnih razmjera i manjih djelova kopna (različiti tipovi ostrva) nameće se potreba geografske klasifikacije mora. Heterogenost geografsko-geološke prirode, zatim hemijsko-fizičkih svojstava i posebno bioloških ističu još više nužnost diferenciranosti mora na manje sastavne djelove. Prema fizičkim i hemijskim osobinama vodenih masa, njihovom kretanju i odlikama reljefa dna, Svjetsko more je podijeljeno na 4 okeana i 54 mora. Tako se okean po literaturi dijeli na Atlantski, Indijski, Tihi i Sjeverno ledeni.
Objavljen: Doderović, M., Ivanović, Z. (2008). Okeanografija-Geografski aspekti. Nikšić: Geografski institut Filozofskog fakulteta, 28-31.