Priredili: Marko
Čabarkapa, Ivan Mijanović
Delte predstavljaju prostrane nanosne ravnice, smještene na ušćima većih rijeka koje se ulivaju u jezera, mora ili okeane. Prilikom ulivanja, rijeke gube svoju mehaničku i transportnu snagu, i tada talože cjelokupni rječni materijal koji nose. Nagomilavanjem ovog nošenog materijala, vrši se zatrpavanje plitkog obalskog pojasa pored morskog basena i preobraća u akumulativnu ravnicu koja je gotovo horinzontalna. Krećući se preko ove akumulativne ravnice, rječni tok teče sporo i razliva se i račva u brojne rukavce. Delte imaju oblik trougla, a ime im potiče od velikog grčkog slova delta.
Rječni materijal taloži se u njima po principu ukrštene sedimentacije. Prilikom ulivanja rijeka u neko jezero, more ili okean, najpre se taloži najkrupniji rječni materijal, a idući dalje od obale sve sitniji i finiji.
Delte mogu imati različite oblike, što u najvećoj mjeri zavisi od načina zasipanja nanosne ravnice i karaktera račvanja rječnog toka. Ipak, one se najčešće dijele na 3 osnovna tipa: trouglaste, polukružne i prstaste.
Trouglaste delte su izgrađene od dveju jednostavnih akumulativnih kosa koje su isturene u more (delta Tibra).
Polukružne delte imaju izgled lepezaste nanosne ravnice, a to je posledica čestog migriranja rječnog ušća, pa se nasipanje delte vršilo ravnomerno. (delta Nila).
Slika 1. Delta rijeke Nil
Prstaste delte odlikuju se prostranom nanosnom ravnicom preko koje se rječni tok račva u brojne rukavce, od kojih svaki od ovih rukavaca stvara svoju vlastitu deltu, tako da zajednička delta ima izgled ptičje noge. (delta Misisipija).
Proces stvaranja i narastanja delti, u najvećoj mjeri zavisi od sledećih faktora:
- od dubine basena u obalskom pojasu (u slučaju da je basen dublji, obrazovanje delti je sporije i one zahvataju malu površinu);
- od neotektonskih pokreta spuštanja (u slučaju da su oni prisutni, obrazovanje delti je otežano ili čak onemogućeno);
- od veličine sliva;
- od geološkog sastava sliva;
- od klime;
- od prisutne vegetacije;
- od količine nošenog nanosnog materijala;
- od nagiba rječnog korita (ukoliko je pad rječnog korita veći, utoliko je mehanička snaga rječnog toka veća, pa će i količina nošenog materijala biti veća).
Delte mogu dostizati velike razmjere. Debljina nanosa u njima može biti i nekoliko stotina metara, a dužine i širine mogu dostizati više desetina ili stotina kilometara. U deltama se u najvećoj mjeri akumiliraju sitnozrne frakcije, kao što su mulj i pijesak. Najveću deltu na svijetu, zajednički grade rijeke Gang i Bramaputra na svom ušću u Bengalski zaliv. Površina koju zahvata ova delta kreće se oko 80 000 km².
Literatura:
Petrović, D., Manojlović, P. (2003). Geomorfologija. Geografski fakultet Beograd.
Marković, M., Pavlović, R., Čupković, T. (2003). Geomorfologija. Rudarsko-geološki fakultet, Beograd.
