Aluvijalna ravan

Aluvijalne ravni predstavljaju prostrane nanosne ravnice, koje se nalaze oko rječnih korita. One nastaju akumuliranjem rječnog nanosa prilikom migracije rječnih korita ili prilikom izlivanja rječnih tokova iz korita i plavljenjem dna doline. Naziv aluvijalnih ravni potiče od latinske riječi alluvio što u prevodu znači nanos, pa se zbog ovoga sav rječni materijal koji je u njima akumuliran, naziva aluvijum. Do formiranja ovih ravni najčešće dolazi u donjim djelovima rječnih tokova, ali i na svim onim mjestima, gdje su mali padovi i bočna erozija velika. Aluvijalne ravni predstavljaju najniže rječne terase, koje se izgrađuju pri visokim vodostajima i poplavama, kada rijeke plave velike površine na dolinskom dnu. Onaj dio aluvijalne ravni kojeg plavi rijeka, naziva se inudaciona ravan.

Akumulativne ravni se izrađuju od materijala koji je erodovan u gornjim djelovima rječnih tokova, a posredstvom rječnih tokova on se akumulira na prostoru aluvijalnih ravni. Debljina materijala koji je akumuliran varira i kreće se od nekoliko metara do nekoliko desetina metara, a samo u izuzetnim slučajevima ima debljinu od nekoliko stotina metara.

Geološki sastav nanosa koji učestvuje u izgrađivanju akumulativnih ravni, je veoma raznolik i zavisi od geološkog sastava gornjih djelova rječnih tokova. Najveći dio aluvijalnih ravni izgrađen je od oblutaka, šljunka, pijeska, a u nekim slučajevima i od mulja i gline. Sav ovaj materijal je obrađen, zaobljen i klasifikovan po krupnoći.