
Priredio: Miroslav Doderović, Zdravko Ivanović
Indijski okean je treći po veličini okean na Zemlji. Nalazi se između Azije na sjeveru, Afrike na zapadu, Australije na istoku i Antarktika na jugu. Svojim najvećim dijelom leži na južnoj hemisferi. Zahvata površinu, sa morima koja mu pripadaju, oko 75.ooo ooo km2 . Prosječna dubina mu iznosi oko 3 900 m., a najveća 7 450 m. Najrazvijenija mu je obala pored Azije, na kojoj se nalaze prostrani zalivi i veći broj ostrva. Indijski okean leži velikim svojim dijelom u tropskom i suptropskom pojasu gdje su temperature vode vrlo visoke, 26 – 290 C. Međutim, južno od 60 0 j.g.š. javljaju se i negativne temperature vode. U antartičkim širinama sreću se sante leda i veliki ledeni bregovi pločastog oblika. Salinitet vode je različit u pojedinim njegovim djelovima. Kreće se od 36,5 do 32 ‰. Boja vode je uglavnom plava, izuzev u antarktičkim širinama, gdje je sivo-zelenkasta. Razlika između plime i osjeke najveća je pored sjeverozapadnih obala Australije, gdje u luci Darvin dostiže do 11 m. U dijelu Indijskog okeana sjeverno od ekvatora, pod uticajem monsunskih vjetrova, razvijene su periodične morske struje. Zimski monsun stvara zapadnu a ljetni istočnu monsunsku struju. U svjetskom ulovu ribe Indijski okean učestvuje samo sa 5 %. Geografski položaj Indijskog okeana obilježavaju mnoge specifičnosti
a najvažnije su:
1. Najveći dio okeana (oko 85% njegove površine) južno je od ekvatora.
2. Prema sjeveru Indijski okean se sužava i ograničen je najvišim planinama svijeta (Himalajski masiv) a prema jugu ( mora oko Antarktika) otvoren je hladnim i oštrim uticajima najvećeg ledenog pokrivača na zemlji.
3. Indijski okean gotovo je 55 % u tropskom pojasu.
4. Monsunski vjetrovi imaju za Indijski okean poseban značaj jer njihov ritam utiče na život mnogobrojnog stanovništva u najnaseljenijim krajevima svijeta.
5. Indijski okean je najvećim dijelom u pramasi to jest u najstarijim stijenama ostataka Gondvane, nekada jedinstvenog geološkog prakopna na južnoj hemisferi.

Karta 1. Indijski okean
Istaknuta svojstva iskazuju se u prirodnom izgledu, a zatim u društveno-ekonomskim svojstvima manjih djelova, a preko njih i na okean u cjelini. Indijski okean uključen je u svjetske saobraćajne tokove i međunarodnu trgovinu širih, globalnih razmjera prokopavanjem Sueckog kanala 1869. godine. Krajem XIX vijeka, poslije otvaranja ovog kanala za trgovinu, naglo je porastao značaj luka na Indijskom poluostrvu, naročito Bombaja. Indijski okean je zahvaljujući Sueckom kanalu, postao važna spona u svjetskom pomorskom saobraćaju i razmjeni dobara između Atlantskog i Tihog okeana. Preko njega prolaze veliki pomorski putevi iz Evrope prema zemljama južne i jugoistočne Azije, Dalekog istoka i Australije. Navažnija pristaništa na obalama Indijskog okeana su: Madras, Bombaj, Kalkuta, Karači, Kolombo, Rangun, Singapur, zatim Aden i Džibuti u Crvenom moru, Abadan, Basra, Dar-es-Salam, Tananariva, Durban idr. Izbijanjem izraelsko-arapskog rata (1967-1975) privremeno se prekida saobraćaj kroz Suecki kanal (do 1975). Zanimljivo je, međutim, da se zatvaranjem Sueca, najprometnijeg kanala svijeta, ukupni saobraćaj u Indijskom okeanu čak povećao. To je posljedica naglog porasta izvoza nafte iz Persijskog zaliva. Zbog zatvaranja Sueckog kanala ponovo oživljava trgovina oko Južne Afrike, što zajedno sa porastom prometa nafte na Svjetskom moru, uslovljava pojavu gigantizma u brodogradnji izgradnjom supertankera. Zbog toga i poslije ponovnog otvaranja Sueckog kanala, pa i nakon njegove rekonstrukcije, takvi brodovi i dalje obilaze oko Afrike, jer ne mogu proći kroz kanal. Sve te promjene su važne za dalji porast saobraćajne uloge Indijskog okeana.
Objavljen: Doderović, M., Ivanović, Z. (2008). Okeanografija-Geografski aspekti. Nikšić: Geografski institut Filozofskog fakulteta, 54-59.