Priredio: Marko Drašković
Altaj pripada grupi starih gromadnih planina Evroazije. Dakle, izdizan je pokretima hercinske orogeneze i izgrađen je uglavnom od paleozojskih stijena (graniti i metamorfni škriljci). U toku dejstva orogenih pokreta izazvanih alpskom orogenezom planinski sistem Altaja je definitivno morfološki oblikovan. Ime ,,Altai“ u prevodu sa mongolskog znači planina sa zlatom.
Nalazi se na oko 50º sjeverne geografske širine, i razdvaja Sibir na sjeveru od Džungarije na jugu i ostalih gromadnih planina na istoku. To je ogroman planinski sistem dužine oko 2000 km, sa najvišim vrhom Beluha 4506 m. Najviše raščlanjen morfološki izgled imaju sjeverna i zapadna padina, gdje su locirani izvori Oba i Irtiša. Sa južnih i istočnih padina koje su okrenute prema aridnim i semiaridnim predjelima nema tako značajnih vodotoka pa su te strane manje raščlanjene.

Slika 1. Geografska položaj planine Altaj
Klima je kontinentalno planinska sa prosječnom januarskom temperaturom od -15 do -32 °C i u ljetnjim mjesecima se kreće od 14 do 16 °C. Godišnja količina padavina u zapadnom i sjeverozapadnom dijelu Altaja je od 1000 do 2000 mm, a u jugoistočnom od 200 do 300 mm.
Hidrološka situacija na Altaju je definisana klimatskim determinantama. Najveće rijeke koje otiču prema sjeveru (Katunj, Bija, Buja) vodu dobijaju od otopljenog leda (oko 8000 km² površine je prekriveno lednicima) i od ljetnjih kiša. Rijeke koje otiču ka jugu, konkretno ka pustinji Gobi su dosta kraće i siromašnije vodom. Altaj je sa limnološkog aspekta bogat predio Azije. Na njemu se nalazi oko 3500 manjih i većih jezera koja su uglavnom slana.
Sjeverozapadno od pustinje Gobi, u dužini od oko 1500 km se pruža mongolski Altaj. U podnožju ovog dijela planinskog sistema Altaja se nalaze manje površine šuma i livada i nešto plodnije manje riječne doline koje se navodnjavaju vodom manjih planinskih riječica. Ove predjele nastanjuju rijetka mongolska plemena koja se bave nomadskim stočarstvom i zemljoradnjom. Pored Mongolije, Altaj pripada još i Kini, Kazahstanu i Rusiji. Područje Altaja je od izuzetne važnosti za ove države jer je veoma bogato rudama obojenih metala.
Zanimljivo je istaći da su Altajske planine u dalekoj prošlosti bile dom Denisovskog čovjeka. On je uslovno rečeno, savremenik neandertalca i homosapiensa, a stigao je na prostore Altajskih planina prije modernog čovjeka. Znanje o Denisovskom čovjeku proizilazi prije svega iz DNK dokaza i artefakata, koji su 2008. godine pronađeni u Denisovskoj pećini kod Altajskih planina u južnom Sibiru. Njegov DNK je neobično dobro očuvan zbog izrazito niske srednje temperature u Denisovoj pećini.
Što se tiče biogeografske slike na Altaju, interesantno je istaći da šumski predjeli zauzimaju oko 70 % teritorije i to uglavnom u nižim i srednjevisinskim predjelima planine. Inače, floru na Altaju karakteriše vertikalna zonalnost. Može se izdvojiti planinska subpustinja, planinska stepa, planinske visoke šume i najvisočiji planinski predjeli. Što se tiče životinjskog svijeta može se reći da prati zonalnost biljnih vrsta Altaja. Naime, najzastupljenije su polupustinjske i stepske životinje, a značajno je istaći da je Altaj područje koje je veoma bogato raznim vrstama ptica.
Literatura:
Ristić, K. (1993). Regionalna geografija I – prvi dio. Univerzitet u Beogradu, Beograd.
Kicošev, S., Jovanović, G. i ostali (2012). Azija, regionalno geografske karakteristike. Univerzitet u Novom Sadu, PMF Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo, Novi Sad.
www.capricciosa2016.blogspot.com
www.enciklopedija.hr
www.britannica.com




