Priredili: Dragan
Burić, Miroslav Doderović
Rezime: Cilj ovog rada bio je ispitati promjene tempera-ture i padavina na Žabljaku, za period 1958-2020. Relativna homogenost vremenskih serija ispitana je metodom MASH. Rezultati istraživanja su pokazali da godišnje sume padavina ne pokazuju značajne promjene u posmatranom 63-godišnjem periodu (1958-2020). Od tri klimatska padavinska indeksa (broj sušnih, vlažnih i vrlo vlažnih dana), jedini parametar padavina koji ukazuje na izvjesnu aridizaciju Žabljak je broj sušnih dana (SD), jer rezultati proračuna su pokazali da je tokom posmatranog perioda broj SD povećan po liniji trenda. Sa druge strane, svi razmatrani parametri temperature (srednja vrijednost, broj ljetnjih, mraznih i ledenih dana) nedvosmisleno ukazuju na trend zagrijavanja Žabljaka. U prilog pomenutog je i činjenica da su, na godišnjem nivou, kod padavina nove klimatske normale (1991-2020) gotovo istih vrijednosti kao i prethodne (1961-1990). Međutim, analiza svih temperaturnih parametara ukazuje da su nove klimatske normale ’’toplije’’ u odnosu na prethodne. Najjednostavnije rečeno, klima Žabljaka postala je toplija, ali ne i aridnija ili vlažnija.
Uvod
Činjenica je da se planeta zagrijava, ali postoje regionalne razlike u pogledu porasta temperature. Regionalne promjene u režimu i količini padavina su još izrazitije - pojedine regije i države postaju aridnije, a neke humidnije, dok ima i onih područja u kojima se smjenjuju sušni i ekstremno kišni periodi sa poplavama. Kada su klimatske promjene u pitanju, za područje Evrope su najaktuelnije informacije EU, koje se u poslednje vrijeme često koriste i na globalnom nivou, generalno. Naime, zvanične informacije Ev-ropske Unije baziraju se na podacima Servisa za klimatske promjene Copernikus (C3S - Copernicus Climate Change Service), koji funkcioniše u okviru Evropskog centra za srednjoročnu prognozu vremena iz Redinga ECMWF - European Center for Medium range Weather Forecasting). Najnoviji podaci pokazuju da je na globalnom ni-vou 2020. bila u rangu sa 2016, koja je ocijenjena kao najtoplija ikad zabilježena godina od 1851. Sve godine u prethodnom 6-godišnjem periodu (2015-2020) bile su izuzetno tople, odnosno najtoplije u instrumetalnom periodu (slika 1).
Slika 1. Odstupanja godišnjih prosjeka globalne temperature vazduha na visini od dva metra u periodu 1970-2020. u odnosu na predindustrijski period (lijeva ordinata) i u odnosu na 1981-2010. (desna ordinata), prema različitim skupovima podataka: Crveno: ERA5 (ECMWF Služba za klimatske promjene Copernicus, CZS); Tačke: GISTEMPv4 (NASA), HadCRUT5 (Met Office Hadley Center), NOAAGlobalTempv5 (NOAA), JRA-55 (JMA) i Berkeley Earth. Zasluge: Služba za klimatske promjene Copernicus/ECMWF (https://climate.copernicus.eu/sites/default/files/202101/C3S_PR_ Jan2021_Fig3_t2m_time_series_era5_others_global_ext_annual.pdf)
Kada je Evropa u pitanju, 2020. je najtoplija godina u instru-mentalnom periodu (od 1851. godine), sa odstupanjem od 1.6°C u odnosu na prosjek referentnog perioda 1981-2010., što je 0.4°C iznad prethodne najtoplije 2019. godine. Na izrazito zagrijavanje Evro-pe upućuje činjenica da je 5 najtoplijih godina registrovano u poslednjoj dekadi (2011-2020). Kada se posmatra Evropa u cjelini, sva godišnja doba bila su toplija od prosjeka za period 1981-2010, naročito zima i jesen (slika 2). Zima 2020. bila je toplija od prosjeka za 3,4°C, odnosno premašila je prethodnu najtopliju 2016. godinu za gotovo 1,4°C. I jesen 2020. (septembar - novembar) bila je najtoplija u instrumentalnom periodu - toplija za blizu 2°C u odnosu na prosjek 1981-2010 i za 0.4°C u odnosu na stari rekord – jesen.
Slika 2. Anomalije površinske temperature vazduha za zimu, proljeće, ljeto i jesen 2020. u odnosu na odgovarajući sezonski prosjek za referentni period 1981–2010. Zimske vrijednosti odnose se na decembar 2019. - februar 2020. Izvor podataka: ERA5 za: CZS/ЕCМWF (https://climate.copernicus.eu/sites/default/files/customuploads/ESOTC2020/EUROPE/temperature/C3S_ ESOTC20 _ Europe _temperature_fig4a_branded.pdf)
Promjene temperature i padavina, kao i češći i intenzivniji vremenski ekstremi, registruju se i na području Mediterana. Primjera radi, veći dio Španije u periodu 1961 - 2006. zabilježio je trend porasta maksimalnih i minimalnih temperatura (DEL Rio et al., 2012). Područje Pirineja postaje sušnije i toplije, a projekcije ukazuju da će se takav trend nastaviti i u budućnosti (Lemus-Canovas and Lopez-Bustins, 2021). Prema Kostopoulou et al. (2017), Grčka bilježi negativnu tendenciju padavina. Ne samo u Grčkoj, već i na cijelom Mediteranu došlo je do povećanjna učestalosti suša i smanjenja padavina u drugoj polovici 20. vijeka (Hoerling et al., 2012). Trend promjena temperature (rast) i padavina dešavaju se u Sloveniji (Milosevic et al., 2016; Milosevic et al., 2017). Inače, istraživanja pokazuju da je Mediteran (uključujući i Balkansko poluostrvo) jedna od klimatski najosjetljivijih regija u svijetu. Projekcije za 21. vijek ukazuju da će Mediteran postati topliji i sušniji. (Norrant and Douguédroit, 2006; Giorgi, 2006; Lopez-Bustins et al., 2013; IPCC, 2014; Adloff et al., 2015; Lelieveld et al., 2016; Hochman et al., 2018; Bucchignani et al., 2018; Mostafa et al., 2019;).
Savremene klimatske promjene i ekstremne vremenske pojave nijesu zaobišle ni Crnu Goru. Tokom prethodnih 20. godina registrovani su rekordi temperature, padavina, vjetra na prostoru Crne Gore (Burić i sar., 2011; Dučić et al., 2012; Burić, 2014; Burić et al., 2015a; Burić el al., 2015b). Potencijalne uzroke ekstrema temperature i padavina u Crnoj Gori proučavali su Doderović i Burić (2015), Burić et al. (2018), Burić et al. (2019). Burić i Stanojević (2020) dovode u vezu promjene količine oblačnosti u Crnoj Gori sa varijacijama atmosferskih i okenasih telekonekcija. Klimatske projekcije za jug (Podgorica) i sjever (Kolašin) Crne Gore ukazuju da do kraja 21. vijeka treba računati na dalji trend porasta temperature i češće vremenske ekstreme (Burić i Doderović, 2020; Doderović et al. 2020; Burić i Doderović 2021). Što se tiče količine padavina, projekcije klimatskih modela za Crnu Goru se razlikuju, ali ne ukazuju na značajne promjene. Rezultati do kojih su došli Burić i Doderović (2021) potvrđuju tezu da je modeliranje padavina daleko složenije u odnosu na temperaturu i da treba očekivati značajne regionalne razlike. U svakom slučaju, IPCC ističe (2014) da se regija Mediterana, uklju-čujući područje Jugoistočne Evrope i Bliskog Istoka, smatra potencijalnim žarištem na projektovane klimatske promjene. Uzimajući u obzir prethodno pomenuto, ovaj rad ima za cilj da ispita trend temperature i padavina u periodu 1958-2020. i da uporedi nove (1991-2020) i prethodne (1961-1990) klimatske normale, odnosno kvatitativno utvrdi veličine promejena dva najznačajnija klimatska elementa na Žabljaku.
Područje istraživanja
Područje istraživanja je Žabljak, planinski grad koji se nalazi nadmorskoj visini od oko 1450 m, dok vrhovi okolnih pla-nina dostižu i do 2523 m (Bobotov kuk na Durmitoru). Na osnovu klimatskog perioda 1961-1990, a koristeći kriterijume Kepenove klasifikacije (Köppen criteria), Burić et al. (2014) ističe da Žabljak ima umjereno hladno klimu sa klimatskom formulom Dfs’’bx’’ (slika 3).
Slika 3. Klimadijagram po Valteru i Kepenov Dfs’’bx’’ podtip klime za Žabljak (Burić et al., 2014) Baza podataka i metodologija
Za potrebe studije korišteni su podaci meteorološke stanice na Žabljaku, za period 1958-2020., odnosno Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju. Svi skupovi podataka za temperaturu i padavine bili su podvrgnuti ispitivanju relativne homogenosti pomoću MASH v3.02 i MISH v1.02 metoda (Szentimrey 1999; Szentimrey 2003; Szentimrey, 2007). Važno je naglasiti da su vremenske serije bile uglavnom cjelovite - samo u nekoliko slučajeva nedostajali su podaci od 0,01 do 3% od ukupnog broja podataka.
U radu su korištene uobičajene matematičke i statistič-ke metode: standardizirana odstupanja, percentili, trend, kliz-ni srednjaci itd. Trend je izračunat Cen-ovom metodom, a njegova značajnost ispitana je Mann-Kendall testom. Značajnost trenda ispitana je na nivou rizika od: r<0,001, r <0,01, r <0,05 i r <0,1 (stepen ispravnosti hipoteze od 99,9%, 99%, 95% i 90%). Podaci za temperaturu i padavine dobijeni su od državnog Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.
Rezultati Količina padavina Tokom razmatranog 63-godišnjeg perioda (1958-2020), trend godišnjih suma padavina je beznačajan (16.7 mm/dekadi). Izraženo u procentima (trend padavina je ispravnije izraziti u % nego u mm), promjene količine padavina iznose 1.1%/dekadi. U svakom slučaju, blago povećanje godišnjih suma padavina ne ukazuje na aridizaciju Žabljaka. Šta više, ni u poslednjem 30-godišnjem periodu (1991-2020), kada po mišljenju mnogih postoji dominacija uticaja antropogenog efekta staklene bašte, proračuni trenda ne ukazuju na smanjenje padavina, jer pozitivan trend još veći (4.9%/ dekadi) nego u cilom posmatranom periodu (slika 4). Dakle, kada je Žabljak u pitanju, aridizacija se ne uočava.
Slika 4. Trend godišnjih suma padavina na Žabljaku u periodu 1958-2020. i 1991-2020.
Da bi se detaljnije utvrdile promjene padavina, urađeni su proračuni za pojedine dnevne ekstremne vrijednosti, odnosno za broj dana sa padavinama < 1 mm (sušni dani), ≥ 10 mm (vlažni dani) i ≥ 20 mm (vrlo vlažni dani). Po definiciji, kišni (pada-vinski) je dan sa količinom ≥ 0.1 mm, ali to je zanemarljiva količina, te se u praksi najčešće uzima broj dana sa količinom < 1 mm kao jedan od pokazatelja potencijalne aridizacije datog područja. Sa druge strane, dani sa količinom padavina ≥ 10 i 20 mm dobar su pokazetelj promjena ekstremnih vremenskih događaja u suprotnom smjeru. Rezultati proračuna su pokazali da je tokom posmatranog perioda broj sušnih dana (SD) značajno povećan po liniji trenda (2.4 dana/dekadi). Te promjene su značajne na nivou ispravnosti hipoteze od 95% (stepen rizika p < 0.05). Međutim, godišnji broj vlažnih dana (VD) i vrlo vlažnih dana (VVD) ne pokazuje značajne promjene (tabela 1).
Tabela 1. Vrijednost i značajnost trenda broja sušnih (Rd < 1 mm), vlažnih (Rd ≥ 10 mm) i ekstremno vlažnih dana (Rd ≥ 20 mm), Žabljak 1958-2020.
Temperatura vazduha
Trend srednje godišnje temperature ukazuje ukazuje na značajno zagrijavanje Žabljaka, i to po stopi od 0.340C /dekadi u peri-odu 1958-2020, odnosno 0.450C/dekadi u periodu 1991-2020. (slika 5). Pomenute vrijednosti zadovoljavaju uslove značajnosti na najvišem nivou prihvatanja hipoteze od 99.9%.
Slika 5. Trend srednje godišnje temperature na Žabljaku u periodu 1958-2020. (Značajnost: ***P< 0.001)
Kao i za padavine, anlizirano je nekoliko klimatskih indeksa, kako bi se vidjelo šta se dešava sa ekstremnim dnevnim temperaturama ovom mjestom. U tom kontekstu, izdvojeni su: ljetnji (dnevna Tmax ≥ 250C), tropski (dnevna Tmax ≥ 300C), mrazni (dnevna Tmin <00C) i ledeni (dnevna Tmax <00C) dani, kao i tropske noći (dnevna Tmin > 200C). Međutim, trend tropskih dana i noći nije računat, jer se radi o pojavama koje se izuzetno rijetko registruju na Žabljaku, pa u takvim uslovima tendencija daje pogrešne rezultate. Primjera, radi, u posmatranom 63-godišnjem periodu, Žabljak je registrovao samo 4 tropske noći. Tropskih dana bilo je više, ukupno 38, a od toga u periodu 1999-2020. registrovana su 33 tropska dana. Kada su u pitanju ljetnji dani, njihov godišnji broj se značajno povećao po liniji trenda, 2.8 dana po dekadi. Sa drge strane, godišnji broj mraznih i ledenih dana pokazuje značajnu tendenciju smanjenja (tabela 2), što ide u prilog trendu zagrijavanja Žabljaka. U prosječnoj godini, Žabljak ima oko 160 mraznih dana i 39 ledenih dana, ali se njihov broj smanjuje po stopi od 3.4 dana, odnosno od 3.2 dana po dekadi.
Tabela 2. Trend (br.dana/dekadi) godišnjeg broja dana sa dnevnom max i min temperaturom iznad ili ispod fiksnih pragova,
Žabljak 1958-2020: ljetnji dani (T-max ≥ 250S), tropski dani (T-max ≥ 300S), tropske noći (T-min > 200S), mrazni dani (T-min <00S) i ledeni dani
(T-max <00C)
Povećanje broja ljetnjih dana, a smanjenje broja mraznih i ledenih dana, jasno ukazuje da je na Žabljaku prisutna tendencija zagrijavanja u prethodne 63. godina (1958-2020). Dakle, svi razmatrani temperaturni indeksi ukazuju na topliju klimu. U vezi s tim, u nastavku se prostom diferencijom nastojala utvrditi kvantitativna veličina promjena temperature i padavina između dva poslednja klimatska perioda: 1991-2020 i 1961-1990.
Analiza dva klimatska perioda
Analizirajući prosječne godišnje sume padavina dva kli-matska perioda, kao prostu diferenciju, može se zaključiti da su promjene zanemarljive. Naime, na Žabljaku je poslednji klimatski period (1991-2020) imao u prosjeku 26.7 mm veću godišnju količinu padavina u odnosu na klimatsku normalu perioda 1961-1990. Kada su u pitanju padavinski indeksi, takođe se ne uočavaju izražene promjene, naročito kod prosječnog godišnjeg broja vlažnih i vrlo vlažnih dana (VD i VVD). Razlika u broju VD i VVD između dva 30-godišnja perioda kreće se 0.4 dana, odnosno 0.6 dana. Sa druge strane, prosječan godišnji broj sušnih dana (SD) je povećan (8.4 dana) u periodu 1991-2020. u odnosu na prethodni (1961-1990). Dakle, promjene nijesu velike, ali treba istaći činjenicu na povećanje ekstrennosti - veći broj sušnih dana i nešto veći broj VD i VVD (tabela 3).
Tabela 3. Razlika između prosječnih godišnjih vrijednosti padavina i broja sušnih, vlažnih i vrlo vlažnih dana perioda 1991-2020 (R1, SD1, VD1 i VVD1) i 1961-1990 (R2, SD2, VD2 i VVD2) na Žabljaku
Prosječne godišnje vrijednosti temperature i klimatskih temperaturnih indeksa jasno ukazuju da je klimatski period 1991-2020. topliji u odnosu na period 1961-1990. Upoređujući klimatske normale dva 30-godišnja perioda, prosječna godišnja temperatura je na Žabljaku porasla za 1.30C. Prosječan godišnji broj ljetnjih dana povećan je za 11.5 dana, a tropskih dana za 0.9 dana. Da je prisutno zagrijavanje pokazuje i negativna diferencija prosječnog godišnjeg broja mraznih (MD) i ledenih (LD) dana. Na Žabljaku se godišnji broj LD i MD smanjio za 11.7 dana, odnosno za 16.0 dana u odnosu na njihov prosječan broj za period 1961-1990. (tabela 4).
Tabela 4. Razlika između prosječnih godišnjih vrijednosti temperature i broja ljetnjih, tropskih, mrazovnih i ledenih dana, kao i tropskih noći perioda 1991-2020 (T1, LjD1, TD1, MD1, LD1 i TN1) i 1961-1990 (T2, LjD2, TD2, MD2, LD2 i TN2) na Žabljaku
Zaključak
U radu su predočeni rezultati istraživanja promjene temperature i padavina na Žabljaku, za period 1958-2020. Kada su u pitanju padavine, godišnje sume ne pokazuju značajne promjene u posmatranom 63. godišnjem periodu. Promjene količine padavina kreću se po stopi od 1.1%/dekadi u čitavom periodu, a tokom poslednjih 30. godina (1991-2020) trend je 4.9%/dekadi. Trend godišnjeg broja sušnih dana je pozitivan (2.4 dana/dekadi), dok su promjene vlažnih i vrlo vlažnih dana zanemarljive.
Trend srednje godišnje temperature je značajan i iznosi 0.340C/dekadi, a u poslednjem 30-godišnjem periodu uočljiv je intenzivniji porast temperature na Žabljaku (0.450C/dekadi). Svi razmatrani temperaturni indeksi ukazuju na topliju klimu. Na godišnjem nivou, rezultati su pokazali da su kod padavina nove klimatske normale (1991-2020) gotovo istih vrijednosti kao i prethodne (1961-1990). Međutim, analiza svih temperaturnih parametara ukazuje da su nove klimatske normale ‘’toplije’’ u odnosu na prethodne. Primjera radi, u odnosu na staru klimatsku normalu (1961-1990), prosječna godišnja temperatura za period 1991-2020. viša je na Žabljaku za 1.30C. Drugim riječima, klima Žabljaka postala je toplija, ali ne i aridnija ili vlažnija.
Literatura
Adloff F., Somot S., Sevault F., Jordà G., Aznar R., Déqué, M., Herrmann M., Marcos M., Dubois C., Padorno E., Alvarez-Fanjul E., Gomis D. (2015). Mediterranean Sea response to climate change in an en-semble of twenty first century scenarios. Climate Dynamics, 45(9-10), 2775-2802. https://doi.org/10.1007/s00382-015-2507-3
Bucchignani E., Mercogliano P., Panitz H. J., Montesarchio M. (2018). Cli-mate change projections for the Middle East-North Africa domain with COSMO-CLM at different spatial resolutions. Advances in Climate Change Research, 9(1), 66–80. https://doi.org/10.1016/j.accre.2018.01.004
Burić D, Ducić, V., Mihajlović J. (2014). The climate of Montenegro: Modificators and types - part two. Bulletin of the Serbian Geographical Society. 94(1): 73-90. https://doi.org/10.2298/GS-GD1401073B
Burić D., Doderović M. (2020). Projected temperature changes in Ko-lašin (Montenegro) up to 2100 according to EBU-POM and ALA-DIN regional climate models, IDŐJÁRÁS, 427-445. http://doi.org/10.28974/idojaras.2020.4.1
Burić D., Doderović M. (2021). Changes in temperature and precipita-tion in the instrumental period (1951-2018) and projections up to 2100 in Podgorica (Montenegro). International Journal of Climatology. 41(S1): E133-E149. https://doi.org/10.1002/joc.6671 Burić D., Stanojević G. (2020). Trends and possible causes of cloudiness variability in Montenegro in the period 1961–2017. Climate Re-search, 81: 187-205. https://doi.org/10.3354/cr01615
Burić D., Dragojlović J., Penjišević-Sočanac I., Luković J., Doderović M. (2019). Relationship Between Atmospheric Circula-tion and Temperature Extremes in Montenegro in the Period 1951–2010. In: Leal Filho W., Trbic G., Filipovic D. (Eds), Climate Change Adaptation in Eastern Europe, Climate Change Management, 29-42. Springer, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-030-03383-5_3
Burić B. D., Dragojlović J. M., Milenković M. Đ., Popović Lj. Z., Doderović M.M (2018). Influence of variability of the East At-lantic Oscillation on the air temperature in Montenegro. Thermal Science, 22(1 Part B), 759-766. http://www.doiserbia.nb.rs/img/ doi/0354-9836/2018/0354-98361700211B.pdf
Burić D., Luković J., Bajat B., Kilibarda M., Živković N. (2015b). Recent trends in daily rainfall extremes over Montenegro (1951– 2010). Natural Hazards and Earth System Sciences, 15(9), 2069-2077, doi:10.5194/nhess-15-2069-2015, 2015. ISSN 1561-8633. Burić D., Ducić V., Luković J. (2011). Kolebanje klime u Crnoj Gori u drugoj polovini XX i početkom XXI vijeka. Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, str. 270
Burić D., Luković J., Bajat B., Kilibarda M., Živković N. (2015a). Recent trends in daily rainfall extremes over Montenegro (1951– 2010). Natural Hazards and Earth System Sciences, 15(9), 2069-2077, doi:10.5194/nhess-15-2069-2015, 2015. ISSN 1561-8633. Burić D. (2014). Dinamika i mogući uzroci temperaturnih i padavinskih ekstrema na teritoriji Crne Gore u periodu 1951-2010. Doktorska disrtacija. Univerzitet u Beogradu, Geografski fakultet, Beograd.
Del Rio S., Cano-Ortiz A., Herrero L., Penas,A. P. (2012). Recent trends in mean maximum and minimum air temperatures over Spain (1961–2006). Theoretical and Applied Climatology, 109, 605–626. https://doi.org/10.1007/s00704-012-0593-2.
Doderović M., Burić D., Ducić B., Mijanović I. (2020). Recent and Future Air Temperature and Precipitation Changes in the moun-tainous nort of Montenegro. Journal of the Geographical Institute ‘’Jovan Cvijić’,’ Serbian Academy of Sciences and Arts in Belgrade,,70(3), pp. 189-201. https://doi.org/10.2298/IJGI2003189D Doderović M.M., Burić B.D. (2015). Atlantic Multi-decadal Oscillation and changes of summer air temperature in Montenegro. Thermal Science. 19(2), 405-414. doi:10.2298/TSCI150430115D
Ducić V., Luković J., Burić D., Stanojević G., Mustafić S. (2012). Pre-cipitation extremes in the wettest Mediterranean region (Krivoši-je) and associated atmospheric circulation types. Nat. Hazards Earth Syst. Sci., 12(3), 687-697. doi:10.5194/nhess-12-687-2012. ISSN 1561-8633
Giorgi F. (2006). Climate change hot‐spots. Geophysical Research Letters, 33(8), L08707 (pp 4). https://doi.org/10.1029/2006GL025734 Hochman A., Harpaz T., Saaroni H., Alpert P. (2018). Synoptic classification in 21st century CMIP5 predictions over the Eastern Mediterranean with focus on cyclones. International Journal of Climatology, 38(3), 1476-1483. https://doi.org/10.1002/joc.5260
Hoerling M., Eischeid J., Perlwitz J., Quan X., Zhang T., Pegion P. (2012). On the increased frequency of Mediterranean drought. Journal of Climate, 25, 2146–2161. DOI: 10.1175/JCLI-D-11-00296.1 IPCC. (2014). Climate Change 2014: Synthesis Report. Contribution of Working Groups I, II and III to the Fifth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change [Core Writing Team, R.K. Pachauri and L.A. Meyer (eds.)]. IPCC, Geneva, Switzerland, 151 pp.
Kostopoulou E., Giannakopoulos C., Krapsiti D., Karali A. (2017). Tem-poral and Spatial Trends of the Standardized Precipitation Index (SPI) in Greece Using Observations and Output from Regional Cli-mate Models. In: Karacostas T., Bais A., Nastos P. (eds), Perspectives on Atmospheric Sciences. Springer Atmospheric Sciences, 475-481. Springer, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-319-35095-0_68
Lemus-Canovas M., Lopez-Bustins J.A. (2021): Assessing internal changes in the future structure of dry–hot compound events: the case of the Pyrenees, Nat. Hazards Earth Syst. Sci., 21(6), 1721–1738, https://doi.org/10.5194/nhess-21-1721-2021
Lopez-Bustins J.A, Pascual D., Pla E., Retana J. (2013). Future variability of droughts in three Mediterranean catchments. Natural Hazards, 69, 1405–1421. doi: 10.1007/s11069-013-0754-3
Lelieveld J., Proestos Y., Hadjinicolaou P., Tanarhte M., Tyrlis E. (2016). Strongly increasing heat extremes in the Middle East and North Af-rica (MENA) in the 21st century. Climatic Change, 137(1-2), 245–260. https://doi.org/10.1007/s10584-016-1665-6
Milošević D.D., Savić S.M., Pantelić M., Stankov U., Žiberna, I., Dolinaj D., Leščešen I. (2016). Variability of seasonaland an-nual precipitation in Slovenia and its correlation with large-scale atmospheric circulation. Open geosciences, 8(1), 593-605. https://doi.org/10.1515/geo-2016-0041
Milošević, D., Savić, M., Stankov, U., Žiberna, I., Pantelić, M., Dolinaj, D., & Leščešen, I. (2017). Maximum temperatures over Slovenia and their relationship with atmospheric circulation patterns. Geografie, 122(1), 1–20. https://www.researchgate.net/publication/304989253
Mostafa A. N., Wheida A., El Nazer M., Adel M., El Leithy L., Siour G., Coman A., Borbon A., Magdy A. W., Omar M., Saad-Hussein A., Alfaro S.C. (2019). Past (1950–2017) and future (-2100) temperature and precipitation trends in Egypt. Weather and Climate Extremes, 26, 100225 (12 pp). https://doi.org/10.1016/j.wace.2019.100225 Norrant C., Douguédroit A. (2006). Monthly and daily precipitation trends in the Mediterranean (1950–2000). Theoretical and Applied Cli-matollogy, 83(1-4),89–106. https://doi.org/10.1007/s00704-005-0163-y
Szentimrey T. (1999). Multiple Analysis of Series for Homogenization (MASH), Proceedings of the Second Seminar for Homogenization of Surface Climatological Data. Budapest, Hungary. WMO, WCD-MP-No. 41: 27-46.
Szentimrey T. (2003). Multiple analysis of series for homogenization (MASH); Verification procedure for homogenized time series. In Fourth seminar for homogenization and quality control in clima-tological databases. Budapest, Hungary, WMO-TD (No. 1236, pp. 193-201).
Szentimrey T. (2007). Manual of homogenization software MASHv3.02. Hungarian Meteorological Service. pp. 61.
Objavljeno: Naučna koferencija: Žabljak – 150 godina urbanog naselja; Crna Gora – 30 godina
ekološke države, 2021
