Pritisak, sti­šlj­ivost i viskoznost morske vode

Miroslav Doderovic

Priredio: Miroslav Doderović, Zdravko Ivanović

Sred­nji at­mos­fer­ski pri­ti­sak na po­vr­ši­ni mo­ra iznosit 1kg/cm2, što bi od­go­va­ra­lo pri­ti­sku stu­ba mo­ra vi­si­ne 10,33 m. Du­bin­ska raspodje­la pri­ti­ska u mo­ru po­ve­ća­va se na sva­kih 10 m pri­bli­žno za 1 bar ili 105 Pa. Pri­ti­sak mo­ra va­žan je za ras­tva­ra­nje ga­so­va i njihov pre­laz iz at­mos­fe­re u hi­dros­fe­ru. Pri­ti­sak uti­če direktno na ro­nje­nje lju­di i plo­vi­la u mo­ru, a za­tim na osta­la oso­bi­ne mo­ra, na ši­re­nje zvu­ka, gu­stinu. U oke­an­skoj vo­di se, zbog ma­nje ili ve­će ko­li­či­ne ras­tvo­re­nih so­li, mno­ge fi­zič­ke oso­bi­ne he­mij­ski či­ste vo­de mi­je­nja­ju, me­đu nji­ma osmot­ski pri­ti­sak, tač­ka za­mrzava­nja i ključanja. Kad čvr­sto ili teč­no ti­je­lo poč­ne u od­re­đe­nom pro­sto­ru da ispa­ra­va i pre­la­zi u ga­so­vi­to sta­nje, nje­go­vi se mo­le­ku­li uti­sku­ju u taj pro­stor sa iz­vje­snom eks­pan­ziv­nom sna­gom tzv. na­po­nom ili  pri­ti­skom. Slič­no se do­ga­đa i pri ras­tva­ra­nju so­li u vo­di, sa­mo su fi­zič­ke osobine tog pro­ce­sa druga­či­je. Pri ras­tva­ra­nju se mole­ku­li so­li uti­sku­ju u vo­du tzv. na­po­nom ras­tva­ra­nja i ne­pre­sta­no se kre­ću sa ma­njom ili ve­ćom br­zi­nom od mje­sta ja­če pre­ma mjestima sla­bi­je koncentra­ci­je (zgu­snu­to­sti), sve dok se u ci­je­loj ras­tva­ra­ju­ćoj teč­no­sti ne us­po­sta­vi rav­no­te­ža i iz­jed­na­če­nje gu­sti­ne. To se mo­že do­ga­đa­ti i kroz pro­pu­stlji­ve mem­bra­ne, šu­plji­ka­ve, poro­zne pregra­de, ili smje­se, ko­je di­je­le teč­no­sti raz­li­či­te kon­cen­tra­ci­je. U tom se slu­ča­ju i ras­tvor sa ve­ćim sa­li­ni­te­tom raz­li­va i raspro­stra­nju­je u ma­nje slan sve do­tle, dok se sa obje stra­ne membra­ne, pregrade ili smje­se ne iz­jed­na­če. Taj pro­ces se zo­ve osmo­za, a pri­ti­sak njo­me iza­zvan je osmot­ski pri­ti­sak. Isto onako, kao što is­pa­ra­va­nje teč­no­sti u od­re­đe­noj za­pre­mi­ni pre­sta­ne, čim na­pon­ski pri­ti­sak do­stig­ne mak­si­mal­nu vri­jed­nost, i pro­stor se za­si­ti pa­rom, ima i sva­ki ras­tvor od­re­đe­nu vrijednost mak­si­mal­nog osmo­tskog pri­ti­ska.

S p­ov­eć­av­anjem pr­it­iska zgu­šnj­ava se m­ore i ta p­oj­ava z­ove se sti­šlj­ivost (kompresibilitet). Stišljivost je f­izi­čko svo­jstvo k­oje se isk­az­uje u zgu­šć­av­anju m­ora. V­eći zn­ač­aj ima u v­rlo d­ub­okim djel­ov­ima m­ora, gdje su i­z­uze­tno v­is­oki pr­it­isci velikih m­asa mora k­oje su č­esto u st­anju poremećene ra­vn­ot­eže, to jest v­rlo sl­abe sl­oj­ev­itost. Kad bi se m­ore m­oglo osl­ob­od­iti svo­jstva sti­šlj­iv­osti, nivo bi mu se p­ov­isio za 30 m u odnosu na današnji nivo. Navedena pojava proizvela bi višestr­uke i tr­agi­čne p­oslj­ed­ice, jer bi se gla­vne l­uke s­avr­em­enog sv­ij­eta na­šle pod m­orem. Viskoznost vode se može označiti kao njena ljepljivost ili tegljivost, manifestuje se preko otpora do kojeg dolazi prilikom kretanja tečnosti, ili kroz tečnost. Viskoznost vode je relativna veličina, uslovljena gustinom i temperaturom: manje gusta voda, na višoj temperaturi, je i manje viskozna. Kopneni organizmi ne poznaju problem otpora vazduha pri kretanju jer je njegova gustina mala. Kod vodenih organizama brzina kretanja je ograničena viskoznošću vode. Stoga dobri plivači moraju imati hidrodinamičnu liniju, tj. moraju biti riboliki. Nasuprot, sesilni i slabo pokretni vodeni organizmi imaju bizarne oblike.


Objavljen: Doderović, M., Ivanović, Z. (2008). Okeanografija-Geografski aspekti. Nikšić: Geografski institut Filozofskog fakulteta, 75-76.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *